anamneza

Dioklecijanova palača se ubraja među najvažnije spomenike svjetske baštine, i svakako je najvažniji spomenik na području RH. Palača kao hermetički arhitektonski sustav, u prvom redu označava Dioklecijana i njegovo razdoblje, ali tijekom stoljeća nizom metamorfoza i interpolacija palača prerasta u grad Split. Prevagom strukturalističkih, kulturoloških  ideologija ideja grada koji izrasta iz palače postaje dominantna, a stara splitska gradska jezgra postaje značajnim svjetskim simbolom dijakronijskih, mutacija, kontinuiteta ljudskog življenja. Po tim danas afirmiranim praksama sam grad i njegov kontinuitet znatno su vrjedniji spomenik od samog Dioklecijanovog graditeljskog sloja.

Na početku svakog problematiziranja interpretacije palače treba konstatirati da čvrstih znanja i uporišta za donošenje procjena nema, te da ih se treba tek stvoriti, što sigurno nije lak, ali je sigurno inspirativan zadatak.

Značenjsko polje palače kao simbola ima svjetski kontekst, te se palaču može jedino u okviru tog velikog kolektivnog iskustva pravilno sagledati. Dosadašnja praksa interpretacije palače pokazala se porazno lošom, jer je problematika interpretirana isključivo lokalno, obnova palače nije čak uspjela dobiti niti nacionalni hrvatski značaj, a jedino operativno uporište je bila subjektivna empirija maksimalno desetak ljudi.

Umjesto da se palači priđe kao globalnom simbolu koji funkcionira na svjetskom ili bar mediteranskom nivou, u kojem je Split jedna od točaka gdje se doprinosi formuliraju i konstituiraju globalnih ljudskih iskustava, problem interpretacije palače do sada se uglavnom svodio na njezinu obnovu, a njezina obnova se sužavala na građenje kojim dominira buka  miješalica za beton i cirkulara kojim se reže kamen. Znanstvenih radova o Palači gotovo nema, a čak ni recentna arheološka istraživanja, a kamoli gradnje nisu, a najvjerojatnije niti neće biti objavljeni i elaborirani, arheološki nalazi su čak često hotimično skrivani i prešućivani.

Pomicanje granica iskustva i znanja koje može osigurati jedino interdisciplinarni rad filozofa, antropologa, povjesničara, kunsthistoričara, arheologa, umjetnika ... pri tome se konzervatori i poduzetnici koji su do sada  jedini participirali u obnovi sigurno nalaze na kraju misaonih procesa, a nikako ne na njihovom početku.

trenutačno najodgovorniji

ministar kulture dr. Antun Vujić

ministar znanosti dr. Gvozden Flego

ministar za prostorno uređenje dr. Božo Kovačević

gradonačelnik Splita dr. Slobodan Beroš

M. Gamulin